NE MOGU VJEROVATI /24/

Probudila me teta Mara.

-'Ajde na kavu, već je jedanaest.

-Već? Isuse, šta me niste prije zvali.

Obukla sam se i oteturala u kupaonicu. Kad sam izišla opio me miris kave. Svi su već sjedili za stolom.

-Dobro jutro.

-O, 'ko se to nama pobudio - uzviknuo je znate tko.

-Kad ste se vi probudili?

-Već smo zaboravili da smo spavali.

-Šta me niste zvali?

-Nismo htjeli prekidati slatke snove.

-Daj šta izmišljaš.

-I, kako ste se proveli? - upitala je teta.

-Odlično - odgovorio je Fićo. Je l' tako Nika?

-Tako je, super nam je bilo. Šta ti to mene provociraš?

-Uopće, otkud ti to?

-Šta je vama? - upitala je teta.

-Ma zeza me, pustite ga.

-Ispričaj teti s kim si provela večer.

Ispričala sam joj ukratko izostavljajući naravno puno toga.

-Baš lijepo - komentirala je - vidiš, postali ste prijatelji.

-Mislim da su oni postali i nešto više.

-Da? - pogledala je u mene.

-Ma izmišlja, pustite ga.

Dario se cijelo vrijeme samo smijao ne upuštajući se u diskusiju.

-Ideš s nama na utakmicu? - upitala sam ga.

-I mogao bi.

-Super, jer Fićo i nije neko društvo za utakmicu.

-Možeš mislit, jaka stvar, utakmica - rekao je uz grimasu.

Poslije je došao i tetin muž, pričali smo i smijali se. Vrijeme je brzo prošlo. Pomogla sam teti
poslije ručka oprati suđe i već je bilo vrijeme da se spremamo za tekmu.
Kako smo cijelo vrijeme razgovarali nisam imala vremena puno razmišljati o Marinu. Sad kad se bližio početak utakmice, osjećala sam nekakav nemir. Obukla sam traperice, bijelu majicu (da sam znala da ću na utakmicu, naravno da bih ponijela svoj dres) i tenisice.
Fićo je izvukao neku svoju kombinaciju, ali smo ga Dario i ja na vrijem spriječili da to obuče.

-Imaš ti išta normalno, mislim običnu majicu?

-Kakva glupost, obična majica. Dobro, imam jednu.

Kad nam je pokazao, samo smo se pogledali, ali klimnuli smo glavom s odobravanjem. Jer ipak, među ostalima, ova je bila prilično obična.
Krenuli smo nekih sat vremena prije utakmice. Prolazili smo istim putem koji sam sinoć prošla s Marinom. Dobro sam zapamtila svaki korak toga puta. Mislim da bih, da ga sad ponovo prolazim drukčije koračala. Sigurnije, ponosnije, hrabrije, odlučnije.
Vidiš, ovo bi mogla biti krilatica neke vojske ili bar brigade: sigurno, ponosno, hrabro i odlučno! Ali mene sigurno ne bi primili u tu postrojbu. Priznajem, ja ne mogu tako koračati jer ovako beznadno zaljubljeni to jednostavno ne mogu!

Kraj nas su prolazili navijači obučeni u dresove, zagrnuti šalovima i zastavama. Meni je to stvarno bio doživljaj.

-Pogledaj kako su oni obučeni, a meni nešto prigovaraš - upozorio me Fićo.

-To su navijački rekviziti, tako se i treba obući za utakmicu.

Došli smo pred Poljud. Nisu još puštali ljude unutra, pa smo stali među masu koja je čekala.

Dario je otišao kupiti ulaznice. Dobili smo ulaznice za istočnu tribinu, skoro na vrhu.

-Šta misliš da se sada desi neko ubistvo, koja bi to istraga trebala biti da se ubojica pronađe među ovoliko svijeta.

-Pa valjda bi od toliko ljudi netko nešto vidio.

-Znaš da u ključnom momentu rijetko tko gleda.

-Daj dobro, neću sad valjda pričati o ubojstvima.

-Nego o čemu?

-Pa recimo o nogometu.

Zazvonio mi je mobitel. Vidjela sam da imam nekoliko propuštenih poziva, ali jednostavno mi se nije dalo pričati o onom sinoć A sigurno bih morala. Zvala je Maja.

-Halo, pa šta se ti ne javljaš? Ja mislila ti već kod kuće. Zovem tamo, a tvoja mama kaže da tek danas krećeš.

-Ostali smo na utakmici, evo upravo stojimo pred stadionom, čekamo da nas puste unutra.

-Molim!? Fićo na utakmicu? - odvalila se smijati.

-Mora, nema baš puno izbora.

-Strašno. Znači vidjet ćeš opet Marina uživo.

-Vidjela sam ja njega sinoć.

Odmaknula sam slušalicu dalje od uha jer sam znala da će reakcija biti burna i glasna.

-I ti to ne bi javila? Pa otkud to, kako je bilo?

-Bilo je slučajno, ne mogu ti sad pričati, sutra ćemo se vidjeti i sve ćete čuti.

-Jedva čekam.

-Ajde ćao, vidimo se.

Željezna vrata su se ubrzo otvorila. Naoružani špicama, kokicama i vodom krenuli smo prema
ulazu. Kao i uvijek tamo su nas pregledali da bi spriječili eventualno unošenje zabranjenih i
opasnih predmeta. Nije mi samo jasno kako se onda one silne baklje uvijek unesu na utakmice.
Fićo je stao iza mene misleći da će i njega prepipati ženska. Ona mu je samo rukom pokazala na kolegu.