NE MOGU VJEROVATI /13/

-Ja? Ma ne, ti si domaćin, ti biraš.

-O.K. Neku ribu možda?

-Nisam baš sigurna, niti sam neki ljubitelj ribe, niti je znam jesti. Samo se naživciram s kostima.

Šta misliš, u sljedećem broju ovog lista naslov: Obožavateljica se ugušila ribljom kosti.

Naravno da sam se odmah zamislila kako panično želim doći do zraka dok me on i konobar udaraju po leđima, dodaju vode i dogovaraju se kako bi mi najbolje pomogli.
Možda usta na usta, jedva sam izgovorila. Konobar je krenuo prema meni. Nisam na tebe mislila i gdje si čuo da se umjetnim disanjem vadi kost iz grla!

Nasmijao se i vratio me su stvarnost.

-Dobro, ali šteta bi bilo da ne pojedeš neki morski specijalitet. Može lignje, nemaju kostiju?

-Vjerujem ti na riječ. Može.

-Moramo sad naručiti neko vino, pa nećemo valjde piti sok uz lignje.

Joj, ja i vino. Čim ga popijem vrti mi se u glavi i uhvati me smijeh. A ne mogu sad i to odbiti.

-O.K., ali meni vrlo malo.

-I tako, ja san ti omiljeni igrač? - upitao me kad je konobar otišao.

-Da i evo baš sam sretna da sam te upoznala.

Opet se smijao.

-Šta je smiješno?

-Ma ništa. Čudno mi je kako to jednostavno govoriš. Znaš cure il' vrište oko mene il' se prave prefine da bi mi nešto u tom smislu rekle. Ustvari, zašto san ti baš ja omiljen?

-Pa zato što si super nogometaš.

I naravno što si prezgodan, pomislila sam. Moram priznati da mi se sviđao početak razgovora. Polako sam se opuštala, baš sam se dobro osjećala, a nisam primijetila ni na njemu da mu je baš grozno.

-A ti se ka razumiš u nogomet?

-Tipično muško pitanje - odgovorila sam - naravno da se razumijem, šta misliš da izmišljam?

-Ma ne, skužaj, nisan baš upozna puno cura koje se razume u nogomet.

-Eto sad si i takvu upoznao. Odrasla sam uz tatu , dva starija brata i nogomet. Kad Hajduk igra u Vinkovcima i Osijeku, obavezno sam na utakmici, a i ovdje sam par puta bila, na međunarodnim i na jednoj tekmi reprezentacije.

-Zar ti ne navijaš za Cibaliju?

-Da naravno, za njih i za Hajduk. Znaš ono Hajduk i Dinamo su iznad lokalnih klubova.

-Zašto ti navijaš za Hajduk, a ne za Dinamo?

-Ne znam. Morat ćeš pitati moga tatu, od njega sam to naslijedila. Šta očekuješ u nedjelju? Ja mislim da vi baš i niste u najboljoj formi. Ne mislim fizičkoj, nego nešto kao da vam nedostaje.

-Očekujem pobjedu, naravno. A kako misliš da nam nešto nedostaje?

-Pa ne znam, možda motiv. Imate dosta bodova prednosti i onda igrate nezainteresirano, neopterećeno, a ne misllite na nas koji vas gledamo, navijamo. Dolazimo iz Slavonije da bismo vidjeli vas kako se vučete po igralištu i čekate devedesetu.

I opet smijeh.

-Nismo se još ni upoznali, već me kritiziraš- rekao je.

-Oprosti, ja samo govorim ono što vidim.

-Možda si i u pravu.

-Ja sam ti uvijek u pravu.

-Ma nemoj?